| Na koji nacin roditelji mogu doprinijeti uspješnijem
startu djeteta u školu
Izuzezetno vaan,nezaobilazan faktor u privikavanju
djece na školu i školski rad, uvodenje djece u školsku
nastavu su roditelji.
Roditelji su, u najvecem broju slucajeva, vrlo zainteresovani za uspjeh
svoje djece u školi, medutim njihov doprinos cesto nije adekvatan,
cak je i pogrešan , uprkos dobrim namjerama.
1) " Strah od škole"-to je neurotican strah od svega
što je povezano sa školom.(negativan stav prema ucenju ,ucitelju,
školskim zadacima,drugovima u školi, djete pocinje da bjei
iz škole ispoljavajuci negativne oblike ponašanja. Uzroci straha
su cesto u porodici :
- u nepravilnom odnosu i pretjeranim zahtjevima malom daku,
- razvodu ili konfliktima medu roditeljima,
- nemogucnost da se ispune školski zahtjevi,
-gubljenje povjerenja u sebi najblie,
U izazivanju straha od škole , igraju ulogu i naizgled nevine prijetnje
upucene djetetu:
"Vidjeceš ti , kada podeš u školu!"
ili pitanja koja djete stalno sluša kada postane ucenik:"Koliko
vremena si danas ucio?" ili "Jesi li sve
naucio?"
A da li ga pitamo "Jesi li se igrao?" ili grdimo li ga ako se
nije naigralo?
2)roditelji ne treba da suzbijaju igru kod djece kada ono pode u školu.Naprotiv
, igra je nuna i odraslima, kao oblik opuštanja, rekreacije,agens
okupljanja ljudi i generator pozitivnih emocija. Covjek se igra samo onda
kada je u punom znacenju rijeci covjek.
3) roditelji treba da znaju da je povoljna porodicna klima za razvoj njihovog
djeteta kao i cinjenicu da je najbolja vaspitna metoda njihov licni primjer.Roditelji
treba da usmjeravaju djete kako da planira svoje aktivnosti, da ga uce
kako da obavlja poslove po kuci, kako da bude uredno, da ga uce lijepom
ponašanju, da se osamostaljuje itd.
4) Kad je u pitanju opšti i fizicki razvoj djeteta roditelji treba
da praktikuju zdrav ivot u porodici, da djecu cesto izvode u prirodu
za vikende, ljetovanja , da vode racuna o ishrani,da djecu usmjeravaju
na pravilno dranje tjela pri hodanju i sjedenju, takoder da im ukazuju
na štetnost pretjeranog gledanja TV, kompjutera itd.
5)Roditelji treba da vode racuna i o umnom naprezanju svoje djece.Treba
naizmjenicno organizovati aktivnosti koje djete angauju umno i i
fizicki, što je za njega najkorisnije.
6)Roditelji treba da od vaspitaca dobiju upute o literatiri koja je za
njihovo djete(slikovnice, djeciji listovi). Kod djece treba stvoriti naviku
da se stalno drue sa knjigom- uvodenjem obicaja da se uvece cita
djeci knjige , da se pred spavanje isprica prica djeci.
7) Formiranje radnih navika kod djece je veoma vano. Zato treba
da djeca imaju svakodnevno zaduenja u kuci.,da su ukljuceni u svakodneve
kucne poslove. Djete koje savjesno obavlja kucne poslove treba stalno
pohvaljivati i podravati, što je znacajno za razvijanje pozitivne
slike o sebi i sticanje povjerenja u sebe.
Roditelji treba da vode racuna u kakvom su stanju djecije knjige,igracke,
pribor za crtanje.Treba da ih navikavaju da ih dre u redu u za to
predvidenom prostoru. Naviku koju tako steknu reflektovati ce se na citav
njegov odnos prema knjigama .
8) Stvaranje kulturnih navika, kao i paljiv odnos prema blinjim-
paljiv odnos prema starijima prije svega prema ocu i materi, vaspitacu,ucitelju
i prema svima sa kojima se srecu , roditelji treba da odnjeguju kod svoje
djece.Poštovanje treba da se ogleda u njihovom kulturnom i disciplinovanom
ponašanju, uvaavanju autoriteta, znanja i rada odraslih;ova
tenja treba da bude u toj mjeri motivisana ,da djeca ispoljavaju
spremnost za pomoc ne samo kada ih to privlaci,nego i u drugim situacijama
kada je potrebno uloiti voljni napor. |