Vlada Brčko distrikta BiH na čijem ste Vi čelu napunila je dvije godine rada. U tom periodu kakve su pozitivne promjene postignute u ovoj lokalnoj zajednici?

Nesumnjivo je da, kada sam stupio na funkciju gradonačelnika, imao sam sasvim drugačije mišljenje o Brčko distriktu BiH nego što se kasnije ispostavilo.

Kao prvo, dočekali su me dokumenti Strategija razvoja Brčko distrikta BiH i Strategija razvoja poljoprivredne proizvodnje, za koje sam, kada sam ih pogledao sa svojim saradnicima, odlučio da ih moram vrlo brzo promijeniti iz prostog razloga što su ti dokumenti po svojoj formi i sadržaju bili potpuno neupotrebljivi.

Nakon toga sam došao do zaključka da Strategija razvoja Brčko distrikta BiH treba da bude ključni dokument u svim mojim budućim aktivnostima.

Jeste da smo po izboru Vlade Brčko distrikta imali dokument koji se zove Postizborni politički sporazum, koji je djelo bivšeg zamjenika visokog predstavnika, gospodina Zonthajma, dokument koji je više nekakva vrsta političke deklaracije, koja realno sadrži neke aktivnosti, ali po mom mišljenju Strategija razvoja je polazna osnova svih aktivnosti.

Tu Strategiju radili smo vrlo ozbiljno i mislimo da je to zaista dobar dokument i temelj za sve aktivnosti koje se dešavaju u distriktu.

Za takvu tvrdnju imam argumente u činjenici da su i predstavnici međunarodnih organizacija, po čitanju tog dokumenta koji je preveden i na engleski jezik, konstatovali da je to zaista dobar dokument.

Iz te Strategije smo izvukli određene aktivnosti i određene projekte i trebalo nam je skoro godinu dana da je usvojimo. Nakon brojnih sastanaka i usaglašavanja smo ušli u definisanje svih oblasti, te identifikovali 24 projekta koja proizilaze iz te strategije. Danas u proceduri imamo spisak od 14 ključnih kapitalnih projekata, koji su rađeni u obrascima po metodologiji Svjetske banke. Za njih se traži od strane međunarodnih institucija, finansijskih i Direkcije za evropske integracije pri Vijeću ministara, da se ti projekti poredaju po prioritetima i da se kao takvi stave sa inicijalnim sredstvima u Dokument okvirnog budžeta. To smo prije mjesec dana dostavili Koordinacionom tijelu koje daje zeleno svjetlo za ulazak u preceduru, znači na Vladu i na Skupštinu. Nažalost, vrlo troma procedura, tako da očekujemo da na slijedećoj sjednici Koodrinacionog tijela dobijemo odobrenje za realizaciju tih projekata, jer smo već i u okviru konsultacija u Vladi došli do toga kako bi to uradili ako bi bilo nekih argumenata da se taj redoslijed promjeni. Generalno gledano, sada imamo projekte iza kojih stoji Brčko distrikt BiH. Nemamo više situaciju da neko počne da radi projekt kako mu padne na pamet, kao što ne znamo zašto nam se zgrada Policije gradi tamo gdje se gradi, jer nikada niko nije donio odluku u zvaničnim institucijama da se ona gradi na toj lokaciji. Ne znamo ni zašto je to toliko kvadrata, zašto to košta 17 milona po proračunu. Mi ćemo tu zgradu poprilično dugo raditi s obzirom na način na koji smo donijeli odluku da je radimo.

Znači, sada imamo projekte vrlo jasno definisane kroz Strategiju razvoja sa ciljevima i načinima na koji će se raditi.

Ono što je još vrlo značajan doprinos i za šta je trebalo poprilično vremena jeste činjenica da smo donijeli Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o privatno-javnom partnerstvu, dva zakona koja se u proteklih četiri do pet godina nisu mogla apsolutno staviti na dnevni red jer jednostavno nije bilo konsenzusa.

Zakon o visokom obrazovanju je podloga za otvaranje univerziteta. Nadamo se da ćemo u naredne dvije sedmice potpisati međudržavni sporazum sa Slovenijom, za otvaranje Ljubljanskog univerziteta u Brčkom. Konsenzus za tu priču postoji. Očekujemo i potvrdu Koordinacionog tijela i na jednom od slijedećih zasjedanja, možda čak i na slijedećoj sjednici Skupštine, imat ćemo taj dokument na ratifikaciji. Slovenačka vlada i Ministarstvo visokog obrazovanja su formirali komisiju, na čelu sa rektorom, koja radi na nacrtu tog sporazuma za koji mislim da će biti gotov već u narednoj sedmici.

To nam je bio ključni zakon jer želimo da kroz osnivanje univerziteta dobijemo ljudske resurse, odnosno naučnu podršku koju trenutno nemamo već imamo vrlo limitirajuće resurse i ne možemo ući u bilo koji ozbiljniji projekat ili zahvat jer za takvu vrstu poslova nemamo ljudski kapacitet.

To je jedna od pretpostavki da bismo realizovali zacrtanu strategiju. A druga pretpostavka je donošenje Zakona o privatno-javnom partnerstvu po kom smo već realizovali projekat dijalize. Dijalizni centar se gradi i do polovine ove godine imat ćemo realizovan projekаt dijaliziranja pacijenata po principu privatno-javnog partnerstva. Takođe, vrlo je bitno istaći da je u toku i završna procedura da se jedan od najvećih kapitalnih projekata, u lokalnim zajednicama u BiH ovakve veličine ne računajući Sarajevo, Banju Luku i velike gradove, realizuje po tom principu. To je projekаt prečišćavanja otpadnih voda koji ima vrijednost od 68 do 90 miliona eura, zavisno od toga koji će obuhvat biti. Pošto smo u završnim pregovorima, očekujem da u aprilu uđemo u aktivnosti oko definitivnog usaglašavanja tog obima, oko prihvatanja ponude i donošenja odluke da se uđe u potpisivanje ugovora sa najboljim ponuđačem, odnosno sa partnerom s kojim smo trenutno u pregovorima. To je projekat u kojem bi trebalo da kroz broj zaposlenih u lokalnim firmama koje bi izvodile te radove, u naredne četiri godine angažujemo od 500 do 700 radnika.

To su ključni projekti koje smo radili uz projekat obilaznice, koji sad imamo u fazi kompletiranja postojeće dokumentacije. Ako se ispune naša očekivanja u ovoj godini sigurno ćemo, a već ima i nagovještaja da bi to moglo biti do polovine godine, dobiti odobrenje Evropske banke za obnovu i razvoj za finansiranje izgradnje obilaznice. Imamo sredstva odvojena za eksproprijaciju, možda ne u dovoljnom iznosu, ali i ako bude trebalo dodati, imat ćemo načina da to uradimo. Međutim, vrlo realna je priča da bismo ako završimo proces projektovanja izvedbenog projekta te obilaznice koji je u završnoj fazi, početkom aprila mogli imati raspisan јavni tender za projektovanje. Tako bi već u toku naredne godine mogli imati i projekat obilaznice u fazi izvođenja.

Prema tome, Vlada je imala obavezu da neke stvari u zakonskoj sferi reguliše, imali smo obavezu da neke davno započete projekte privedemo kraju, započeli smo neke projekte koji su su Strategiji i evo imamo nešto što se radi na jedan sistematičan način.

Ovdje ne pominjem reformske procese koji idu veoma sporo, reformu administracije koju je neophodna i koja je naša obaveza po ugovoru koji smo na nivou BiH prihvatili sa EU. Tu imamo zaista veliko nerazumijevanje političkih stranaka. Deklarativno svi smo za reformu i za smanjenje administracije, ali kad krenete ne možete da napravite Sekretarijat Vlade kako to zahtijevaju principi reforme jer se svi sekretarijati vlada na sva četiri upravna nivoa u BiH moraju organizovati na isti način, a kamoli da smanjite preglomaznu administraciju.

U skupštinskoj proceduri taj prijedlog sam imao godinu dana ali nisam dobio odobrenje od Skupštine. Tu imate vrlo jasno zaostajanje u preuzetim obavezama.

Ušli smo i u reformu zdravstva. U javnom sistemu zdravstva ćemo dobiti i javnu zdravstvenu ustanovu. To je proces koji se upravo nalazi u fazi izrade zakonskih pretpostavkih i 1. jula ćemo ući u odvajanje zdravstvene ustanove od budžeta.

Znamo da će to biti težak proces i da će nam trebati možda i nekoliko godina da to završimo, ali ćemo to sve u hodu raditi. Imamo i neke promjene koje će se desiti u obrazovanju, zbog toga što moramo uvesti organizacionu jedinicu za visoko obrazovanje.

Imat ćemo određene aktivnosti u boljem definisanju predškolskog obrazovanja, odnosno otvaranju mreže vrtića.

Kakvo je stanje u privredi, u brčanskoj Luci?

Što se tiče privrede, u razgovorima koje imamo vrlo često, postoji jedno veliko nerazumijevanje, pa čak i od ljudi koji su u administraciji. Ne postoji više sistem u kome društvo, odnosno lokalna zajednica, ulaže novac u privredne subjekte.

To je na privatnoj inicijativi. Svako ko ima novac može da otvori objekat, bilo koju vrstu privrednog subjekta, naravno, uz određenu proceduru koju ovdje zakonom vrlo jasno definišemo. Sada trenutno možemo i postojeće subjekte motivisati da bolje rade, da otvaraju nove pogone kroz zakonska rješenja o podsticajima pri otvaranju novih privrednih objekata, kao i kroz subvencije postojećih privrednih subjekata, na način da im određene kreditne obaveze kroz subvencije kamate olakšamo vraćanje kredita. To je sve što Vlada zaista čini, možda ne u obimu u kojem bi trebala, ali sa onoliko novaca koliko imamo pokušavamo da pomognemo privredu. Što se tiče privrednih subjekata koji su u teškoćama, svi radnici koji idu na Zavod za zapošljavanje automatski imaju i određene subvencije. Imamo i određene pokušaje da bolje definišemo sredstva za nezaposlene radnike kroz zakonske promjene dohotka i drugačije metode rješavanja problema nezaposlenosti. Nažalost tu smo imali probleme sa Sindikatom, zaposlenima uglavnom u administraciji, koji to nisu shvatili i kojima je bio problem izdvajanje tih 1,5 % od plate. Mislim da je to uglavnom nerazumjevanje, nema želje i volje da se teška ekonomska situacija, koja pogađa sve naše stanovnike, dijeli sa onima koji nisu zaposleni. Međutim, nismo podlegli svim tim pritiscima i sa tih oko milon i 300 hiljada KM mislim da ćemo omogućiti određenim privrednim subjektima koji žele da povuku te radnike sa Zavoda za zapošljavanje, da im stavimo taj novac na raspolaganje. Zaista činimo određene aktivnosti da bi smo ovu tešku situaciju zajedno prevazišli sa privrednim subjektima koji ovdje posluju.

Što se tiče projekta „Luke“, Svjetska banka je kroz svoju konsultantsku firmu obradila kroz jednu studiju, koju nam je dala i koja sadrži pravce transformacije luke. Imamo vrlo jasnu strategiju u skladu s kojom smo ušli u definisanje lučke uprave, u određene aktivnosti oko projektovanja i izmještanja industrijskog kolosijeka iz centra grada i otvaranja novih pristupa luci. Trenutno na raspolaganju imamo 5,7 miliona, nisam siguran da li eura ili dolara, od strane Svjetske banke za tu namjenu. Vrlo blizu je vrijeme kada ćemo taj novac dobiti i te projekte koji su planirani tim novcem realizovati. Veći je uticaj na funkciju Luke i na njeno bolje poslovanje od činjenice kada će se izvršiti čišćenje korita rijeke Save. Imamo nagovještaje da će se sa tim aktivnostima u ovoj godini početi, a realno je očekivati da za dvije do tri godine i Luka u Brčkom bude u boljem položaju, da ima veće kapacitete. Mislim da je luka jedan od projekata koji bi mogao da doprinese bržem i snažnijem privrednom razvoju Brčko distrikta.

Brčko je domaćin i Sajma privrede, hoće li biti zaista sajamski grad?

Sajam privrede je nešto što je zamišljeno kao projekat koji bi nama koji živimo u ovom gradu otvorio određene vidike pred činjenicom da svi oni gradovi koji imaju sajam kao privrednu organizaciju i sa određenim smještajnim pretpostavkama, imaju priliku da u toku godine kroz organizovanje sajamskih manifestacija, zaista privredno ojačaju svaki grad u kome se takva jedna organizacija nalazi. Do sada, nekoliko godina imali smo aktivnosti koje su više bile drugačijeg sadržaja. Malo su ličile na sajam u onom klasičnom smislu, ali su iz godine u godinu bile na većem nivou. Sada smo blizu odluke, za koju nije dovoljna samo moja i želja Vlade, već jedan širi politički konsenzus da osnujemo firmu koja bi se zvala „Sajam u Brčkom“, a koja bi imala određen broj zaposlenih i koja bi ušla u aktivnosti oko stvaranja pretpostavki za ostvarivanje drugih potrebnih uslova, kao što je izgradnja određenih građevinskih kapaciteta i svega što sajam treba da ima da bi mogli konstatovati da imamo privrednu organizaciju koja se zove Privredni sajam u Brčkom. Za takvu vrstu projekta nikada niko nije rekao da ne treba, ali vidim da kada pokušavamo da odvojimo određena sredstva za realizaciju ovog sajma, te za neke druge aktivnosti, da se nailazi na neki tihi otpor. Ne znam šta je razlog tome, ali insistirajući na tom projektu mislim da ćemo vrlo brzo doći i do toga da se izjasnimo da li smo za ili protiv toga, jer ga ne možemo više držati u nekom nedefinisanom stanju. Takođe, blizu smo i odlukama da u Brčko distriktu treba otvoriti još neke organizacije tipa Zavoda za izgradnju i Agencije za razvoj. Svi gradovi s kojima smo u kontaktima i prekograničnoj saradnji, kao što su Vukovar ili Slavonski Brod, imaju Agenciju za razvoj grada. To je nešto što uz Odsjek za evropske integracije služi za kreiranje nekih projekata tipa sajma ili bilo koje nove vrste privredne strukture. Kroz tu vrstu novih organizacionih oblika mislim da ćemo doprinijeti efikasnijem realizovanju ovakvih projekata.

Na prošlom zatvaranju Pozorišnih susreta u Brčkom obećao sam, i ne vidim da je iko protiv toga, da ćemo osnovati jedan profesionalni ansambl od naših glumaca, Brčaka koje ovdje imamo. I to bi trebalo doprinijeti jednom opštem utisku koji Brčko kao grad i nekakva vrsta regionalnog centra treba da ima, odnosno jednu vrstu kulturnih sadržaja koja se neće svoditi samo na sajam i festivalsku manifestaciju koja traje sedam dana. Već bi kroz jedan pozorišni ansambl, koji ne bi puno koštao i gdje bi pored domaćih i honorarno angažovanje glumaca iz okoline mogli tokom čitave godine imati pozorišne predstave koje bi upotpunile sliku o ovom gradu.

Priprema se reforma zdravstva i projekat izgradnje novog ginekološkog odjeljenja. Kako tu stoje stvari?

U toku su aktivnosti na pojašnjenju tog projekta jer smo u brzini i u onome što imamo pred sobom kao obavezu da taj projekat dovedemo u poziciju da uopšte konkurišemo za taj novac, bili u prilici da se obratimo Koordinacionom tijelu -Skupštini kojoj smo objasnili o čemu se radi i dobili smo odobrenje da donesemo odluku o izgradnji novog ginekološkog odjeljenja i da uđemo u proceduru. To smo i uradili, ali zbog brzine kojom smo radili tendersku dokumentaciju načinili smo je u takvom obliku da zaista proceduru nismo mogli dovesti do kraja.

Postupak smo poništili, a kada smo ga trebali obnoviti pojavila su se brojna pitanja i dileme. Evo danas na dnevnom redu imamo samo tačku pojašnjenje ovog projekta koji je vrlo značajan i veliki i koji bi se finansirao sredstvima austrijske Vlade koja su nam stavljena na raspolaganje po Međudržavnom sporazumu BiH i Austrije. Iznos sredstava je 10 miliona evra. Da bi dobili taj novac moramo raspisati međunarodni javni poziv na koji se moraju javiti austrijske firme, te ona koja pobijedi na pozivu, u predviđenoj proceduri taj novac bi dobila za implementaciju projekta. S obzirom da se taj novac implementira po posebnoj proceduri, onda se određeni dio sredstava iz lokalne zajednice mora izdvojiti kao subfinansiranje jer se iz takvih sredstava koje daje austrijska Vlada ne može obezbijediti dovoljan dio novca za izgradnju određenih projekata. To podrazumijeva da 15% sredstava od tih 10 miliona mogu koristiti lokalne firme.

To je nedovoljno za izvođenje građevinskih radova tako da moramo imati subfinansiranje i od naših sopstvenih sredstava. U jednom trenutku se pojavilo i pitanje odakle nam ta sredstva jer mi nemamo ni kredita, samo dobru volju i želju za projekat koji košta do 26 miliona maraka. Dogovorili smo se da taj projekat realizujemo na način da povučemo kreditna sredstva koja bi bila dugoročna, vraćanje od 10 do 20 godina, zavisno od modela koji se primijeni. A dio sredstava koji se očekuje da distrikt da, ne očekuje se da da u ovoj već tek u idućoj godini, kako bismo ih mogli predvidjeti u budžetu za 2012. godinu. Ostvarili smo sve one pretpostavke koje su potrebne da možemo ući u tendersku proceduru i austrijska firma koja dobije na tenderu tek onda stiče uslove kod austrijske Vlade nakon ratifikacije u institucijama BiH, da može da dobije ta sredstva.

Postojala je jedna vrsta nedoumice da li se sve to može riješiti zato što Zakon o javnim nabavkama kaže da ako nemate obezbijeđena sredstva ne možete raspisati tender. Sasvim pogrešno tumačenje nečega što u ovom momentu nam najmanje treba, ali bez obzira na sve to nerazumijevanje, ne bih želio da pomislim da su to opstrukcije iako mi se nekada učini da ima i toga. To se ipak može i u ovako kratkom vremenu i ponovljenom postupku zadovoljiti jer 1. juli je krajnji rok kada moramo dostaviti dokumentaciju da su Vlada i Skupština, po tenderskoj proceduri koja je sprovedena izabrali izvođača, te da smo mi kao lokalna zajednica prihvatili krediti po tim uslovima i da ćemo obezbijediti nedostajuća sredstva. Ne mogu da vjerujem da neko u ovoj našoj lokalnoj zajednici ne želi normalno porođajno odjeljenje s obzirom da je postojeće u katastrofalnom stanju.

Čak sam zamolio predsjednika Skupštine distrikta da jedna delagacija poslanika i članova Vlade ode na lice mjesta i vidi u kakvom se stanju nalazi porođajno odjeljenje. Optimista sam da ćemo i to završiti. Ako to uspijemo, uz popunu dijagnostike koja je na izmaku, jer su i magnetna rezonansa, CT i ostali rendgen uređaji stari, a za šta bi trebalo oko 6 miliona eura, javnu zdravstvenu ustanovu koju osnivamo mogli bi staviti u funkciju tržišne utakmice sa svim lokalnim centrima. To je projekat od vitalnog značaj i nadam se da ćemo ga realizovati.

Na projektu osnivanja univerziteta u Brčkom aktuelna Vlada radi već dvije godine. Kakvi su izgledi da se taj projekat realizuje?

Trenutno ima pet ili šest inicijativa za otvaranje visokoškolskih ustanova ili univerziteta. Sada je najbitnija činjenica da smo, poslije silnog natezanja i objašnjavanja, shvatili da nam je Ljubljanski univerzitet nešto što jedino zadovoljava ono što smo željeli kada smo ušli u aktivnost oko osnivanja univerziteta. Radi se o univerzitetu koji, pod broj jedan, ima najbolji rejting u Jugoistočnoj Evropi i Srednjoj Evropi poslije Praga, koji jedino na ljestvici univerziteta u Evropi bolje kotira. Ljubljanski univerzitet je rangiran kao 52. u Evropi. Taj univerzitet, s obzirom da ima diplome priznate u EU, ima još jednu veliku prednost, a to je činjenica da će se nastava odvijati na jednom od jezika naših naroda, ne može se reći da je to srpski, bosanski ili hrvatski, ali je ipak nešto što ćemo razumjeti, s tim da će se paralelno odvijati i na engleskom jeziku. Mi tu postižemo jedan vrlo visoki standard.

A najvažnije, ne može se reći da je taj univerzitet orjentisan ni prema Beogradu, ni prema Sarajevu, ni prema Zagrebu. Sve ono što u sredini kao što je Brčko predstavlja problem i smetnju, ovdje ne postoji. Na početku smo imali problem lokacije, ali sada smo i tu dilemu stavili van fokusa. Počinjemo sa radom na potpisivanju međudržavnog sporazuma, po potpisivanju otvorit ćemo samo jedan fakultet informacionih tehnologija. Upis će se vršiti u Ljubljani ali će se nastava izvoditi ovdje. Trebat će nam i dvije do tri godine, možda i više, da iz tog stanja uđemo u fazu priprema građevinskih i ostalih pretpostavki da bi se univerzitet razvio u punom kapacitetu. To će sve raditi stručnjaci iz Slovenije, koji nisu opterećeni nikakvom lokacijom, odnosno da li je zgrada na području gdje žive Srbi, Bošnjaci ili obrnuto i kroz taj period mislim da ćemo doći do najboljeg rješenja koje se zove Univerzitet iz Ljubljane - Kampus u Brčkom. U međuvremenu stvorena je i zakonska mogućnost da se prijave i drugi univerziteti. Sve ovo što se trenutno nalazi u zakonskoj proceduri moramo završiti, ali ukoliko budemo razmišljali na način na koji trebamo, moje lično mišljenje je da se tu ne treba dati dozvola ni za jedan drugi univerzitet jer jedino ljubljanski na području bivše Jugoslavije zadovoljava uslove i standarde EU. Po mišljenju rektora Ljubljanskog univerziteta, g. Pejovnika, a brojni ljudi iz nauke i struke su to potvrdili, u BiH, Srbiji i u Hrvatskoj ne postoji nijedan fakultet već su to zapravo koledži. S obzirom na način nastave, rijetko ko od njih ima naučno-istraživački rad, sve se svodi na produkovanje magistara i doktora nauka, odnosno nema podloge u praksi i nema primjenu van nastave. Prihvatajući bilo koju od ovih inicijativa značilo bi katastrofalnu grešku. Za kampus Ljubljanskog univerziteta u Brčkom moramo učestvovati u finansiranju, jednom trećinom kao i oni, a jednu trećinu bi snosili sami studenti kako bi im se povećala odgovornost. To nam stvara obavezu da već ako to radimo ne pravimo u startu jednom univerzitetu u osnivanju nekakvu konkurenciju koja bi podrazumijevala dolazak univerziteta koji bi za daleko nižu cijenu proizvodili kadrove, ali i uzimali određeni broj studenata koji bi mogli da studiraju na univerzitetu koji bi imao rejting i standarde koje zaista želimo.

Ukoliko se uđe u dodjelu dozvola za rad i drugim univerzitetima, mislim da bi ideja koju smo imali na početku bila potpuno uništena, a Ljubljanski univerzitet ne bi imao šansu u jednom takvom haosu koji bi nastao. Ako to uradimo, vrlo jasno smo poslali poruku da ne želimo ozbiljan visokoškolski sistem.

Kakvi su planovi za razvoj turizma u Brčko distriktu BiH s obzirom na potencijale koje ima?

U poziciji u kojoj se trenutno nalazimo, ne znam čijom voljom, željom i odlukom, Brčko je jedini grad koji nema turističku zajednicu za razliku od svih susjednih i daleko manjih gradova. Bilo bi potrebno da se kroz određene organizacione oblike, kroz Strategiju razvoja turizma, koju su ljudi koji rade u Odjeljenju za privredu a bave se turizmom, već donesena i koja je jedan dobar polazni dokument, moglo ući u razradu nekakve dalje strategije razvoja ove privredne grane. Za to imamo zaista dosta preduslova, naš geografski položaj, blizina Evropskoj uniji koja će krajem ove ili početkom naredne godine nama biti praktično udaljena sa druge strane rijeke Save samo na kilometar. Dakle, uz takav geografski položaj, uz univerzitet i određene sadržaje u smislu kongresnog turizma, uz uređenje naše obale Save, kroz lovstvo koji je ovdje zaista veliki potencijal a ne koristimo ga, mogli bi postići da Brčko distrikt zaista ima značajne prihode od turizma. Za takvu vrstu aktivnosti, pored jednog čovjeka koji je zaista i doktor nauka iz oblasti turizma, potrebno je još kadra i drugih pretpostavki kojih u ovom momentu nemamo. Bojim se da ćemo u oblasti razvoja turizma ići u jednom pravcu koji kaže da će biti poboljšanja, ali ne tako brzo.

Kulturnih i sportskih dešavanja Brčkom ne nedostaje. Neke manifestacije su se ustalile, treba li u toj oblasti šta mijenjati?

Kroz sve što smo uradili u proteklih deset godina konstatovali smo, a ja sam to u razgovorima sa šefom Odjeljenja za privredu nekoliko puta naglasio, da smo došli u poziciju da bismo morali redefinisati kulturna događanja koja se dešavaju ovdje. Neosporno je da ćemo i dalje insistirati na pozorišnim susretima, bez obzira da li imali profesionalno pozorište ili ne. Ali mislim da se ukazuje potreba i za novim vidovima kulturnih sadržaja jer imam utisak da se ponovo u našim okolnim mjestima, selima, javlja interes za održavanje tradicije i kulture koju svaki narod poštuje. Mislim da bi možda bilo mjesta i obnavljanju manifestacije „Mladi graditelji“, kao i mjesta određenim aktivnostima u smislu pokušaja definisanja bioskopa. Mi smo jedini grad ove veličine koji nema bioskop, nažalost nema ni naznaka da se neko bavi time. Pokušat ćemo kroz javno–privatno partnerstvo da uđemo u realizaciju tog projekta.

Za dobro zaokruživanje te oblasti bitno bi bilo angažovati se i na rješavanju jedne multifunkcionalne sportske dvorane. To je pitanje koje moramo riješiti, ali i tu imamo problem, ne toliko novca kojeg nikad nema dovoljno, koliko lokacije. Lokacija je bila predviđena na stadionu FK „Jedinstvo“, nažalost kada smo doveli stručnjake iz Slovenije koji se bave projektovanjem sportskih dvorana, konstatovali su da to nije mjesto za dvoranu jer ona mora biti multifunkcionalna, mora imati dovoljno prostora, veliki parking i sl.

To je aktivnost koju ćemo vrlo brzo pokrenuti, a neko od novinara je pokrenuo i ideju javne rasprave koja će uskoro biti na tu temu. Imamo ljude koji će nam jasno reći kakva sportska dvorana treba da bude, da ponudimo prostorni plan i da damo ljudima da izaberu najbolje mjesto kako bi ušli u rješavanje tog problema. Kroz to bi riješili i pitanje održavanja brojnih sportskih i kulturnih dešavanja.

U posljednjih pet do deset godina, izuzev koncerata za Dan distrikta, Brčko zaobilaze svi muzički događaji, jer nijedna estradna zvijezda ne želi doći ovdje iz prostog razloga što nema prostora za održavanje nastupa. Tako da je to jako bitno da se uradi. A kroz fakultet za sport u okviru Ljubljanskog univerziteta, mislim da ćemo kroz određene aktivnosti koje oni tamo rade, i koji je praktično centar za obrazovanje i obuku svih sportista, za sva istraživanja, pa čak i biometrijska mjerenja za koja imaju labоratorije koje koriste sportisti širom svijeta, imati priliku da unaprijedimo i sport. Zaista ima puno planova ali sve to ide usporenom dinamikom jer za sve to se treba obezbijediti i politička podrška.

Pored toga što je renovirana Vijećnica, kao zgrada spomenik, ima još značajnih objekata u Brčkom koji se nalaze u lošem stanju. Hoće li i oni biti obnovljeni? Vaš komentar i na izgradnju spomenika borcima iz proteklog rata?

Ta dva spomenika dobila su nedostajuća sredstva. Jedan se gradi, nadam se da će gradnja drugogo takođe uskoro početi, a treba da se gradi i spomenik civilnim žrtvama rata iza zgrade Vijećnice. Mislim da ćemo na taj način riješiti i pitanje koje je bilo problem nekog sporenja među narodima, odnosno učiniti da se to nerazumjevanje izgubi. Imamo mogućnosti i mislim da će se vrlo uskoro vršiti i renoviranje zgrada u užem centru grada koje su u zaista lošem stanju ali pod zaštitom kao spomenici kulture zbog čega njihova obnova zahtijeva posebnu proceduru. Generalno, kroz ovo novca što je na raspolaganju, u nekom doglednom vremenu bi trebali imati i nešto ljepši grad, bar što se tiče strogog centra grada, iako stoji konstatacija da se gradu u odnosu na okolna sela manje pažnje posvećuje. Pri realizaciji budžeta i ulaganja u kapitalne projekte selo se stavlja ispred grada.

Treba li se supervizija u Brčkom okončati ili produžiti?

Sa zadovoljstvom konstatujem da sam sa supervizorom Gregorijanom imao izuzetnu saradnju kakvu imam i sa supervizorom Murom i njihovim zamjenicima i zaista nemam nijedan jedini razlog niti argument da bih rekao da idu iz grada zato što predstavljaju nekakvu vrstu problema ili smetnje bilo čemu. Uvijek sam isticao da je OHR isključivo zaslužan za to što danas Brčko distrikt ima. Iako je sigurno činjenica da su planovi koje je međunarodna zajednica imala sa gradom i ono što smo postigli vjerovatno u raskoraku, ali nikad se stopostotno ne može ostvariti ono što se zamisli. Brčko distrikt je nekakav model kakvog nema nigdje u okruženju ali isto tako vrlo otvoreno kažem da je to u Brčkom uspjelo i ne vjerujem da se takvo nešto može da postigne bilo gdje. Pa evo i Mostar i neke druge sredinu su primjer da je to zaista teško učiniti. Ono što je meni jasno jer sam vrlo nepristrasan, prije ove funkcije nisam bio u gradu nekoliko godina, samo povremeno, i što sada vidim iz ove perspektive, da je međunarodna zajednica u vidu OHR-a došla do jedne faze u kakvoj više ne može nastaviti funkcionisati. OHR se sveo na jednog predstavnika međunarodne zajednice i nekoliko lokalnih službenika. Bilo koja ozbiljnija aktivnost koju bi OHR trebalo da preduzme u smislu poboljšanja funkcije i bilo čega u distriktu je nemoguće sa takvim sastavom. S druge strane, imam utisak da smo se mi kroz ovo što je OHR jedanaest godina ovdje radio praktično navikli na OHR i sada kad nešto ne ide mi trčimo supervizoru i od njega tražimo da rješava probleme koje sami moramo rješavati. Na kraju postavljam pitanje - koliko godina nam to treba? Da li smo zaista u toj poziciji da sve vrijeme pričamo da je Brčko „ogled za ugled“, a istovremeno priznajemo da ne možemo bez OHR-a. Znači, moje neko lično mišljenje je da dalji ostanak OHR-a neće ništa kvalitativno popraviti, naprotiv povećat će još više našu zavisnost i smanjiti nekakvu kreativnu energiju, smanjiti dijalog koji mi moramo da vodimo. Nevezano za stav stranke koju predstavljam i koji jasno kaže da je za odlazak ne samo OHR-a iz Brčkog već i iz BiH, moje mišljenje kao običnog građanina je da bi bilo realnije s obzirom da su ispunjeni svi uslovi iz Arbitražne odluke postavljeni i pred Brčko i Republiku Srpsku i pred Federaciju BiH, da se supervizija završi. To je neosporna činjenica. Apsolutno nemam ništa protiv da OHR i ostane ako se takva odluka donese, s tim da bi ga trebalo kadrovski pojačati da bi imao funkciju zbog koje se ovdje i nalazi. To je ono što ponavljam i po čemu mislim da se vjerovatno razlikujem od ostalih predstavnika političkih stranaka jer sam imao priliku da, kada su u Brčkom bili ambasadori Vijeća za implementaciju mira, slušam šta drugi predstavnici lokalne vlasti govore. Svi ti razlozi koje navode za ostanak OHR-a za mene su smiješni. Npr. da nismo fiskalno stabilni, da se bojimo da nas entiteti ne ugroze i sl., a istovremeno govore da institucije funkcionišu. No, treba nam OHR da nam bude nekakav policajac. Uglavnom, nemam ništa protiv ni njihovog ostanka, ali da nam u tom slučaju određene kadrove stave na raspolaganje da nam pomognu, pogotovo u aktivnostima koje se tiču harmonizacije propisa koje nas očekuju ukoliko želimo da slijedimo instrukcije i direktive EU. To je posao za koji zaista nemamo potencijala. Pomoć bi nam bila potrebna i u oblasti poboljšanja organizacije finansija, jer u okviru Vlade distrikta nemamo organ koji bi objedinjavao ekonomske aktivnosti i kreirao ekonomsku politiku, što je manjak koji u vremenu pred nama moramo prevazići uz pomoć OHR-a ako ostane u Brčkom i BiH.